Move well!

Moj put u sportu počinje u 6.-oj godini života kada me je otac upisao na nogomet u Školu Nogometa Bubamara, i tako je prva ljubav rođena. U Bubamari sam prošao sve uzraste do kadeta gdje sam nastavio u NK Kiseljak, u tim godinama sam gledao kako moji prijatelji i suigrači dobijaju prilike u velikim klubovima i jedan po jedan odlaze. Jedna stvar u vezi mene koju morate znati je da nikad nisam bio neki veliki talent, ali uvijek sam bio uporan i discipliniran, trenirao sam i poslije treninga, čak i slobodnim danima.

Uvijek me pratio taj osjećaj da mi nedostaje samo par sekundi: da sam samo sekundu visočiji, da se sekundu bolje pozicioniram, da sam samo sekundu brži. Život prolazi u tim sekundama, a ja sam radio ono što najbolje radim, spustio glavu i bio uporan. U 16.-oj godini sam i ja dobio svoju priliku, bio je to poziv na nogometni kamp Širokog Brijega. Nakon dva dana i 4 treninga u Hercegovini trener mi je rekao da žele da me vide kako bi se snašao na utakmici, te sam i nakon kampa ostao u Širokom Brijegu i dobio priliku igrati u četvrtfinalu doigravanja za prvaka BiH u Kozarcu.

Izgubili smo 3-1, trener mi je nakog toga rekao da smo uspjeli pobjediti on bi rekao da je ta pobjeda moja zasluga i ja bi ostao u Širokom Brijegu, ali nismo pobijedili, tako da sam se morao još dokazivati. Uslijedio je turnir u Tomislavgradu u kojem sam odigrao 2 poluvremena bez primljenog gola, završili smo na drugom mjestu na tom turniru. Vratio sam se u Kiseljak da odigram ostatak sezone. Dva tjedna nakon završetka sezone sam dobio neočekivan poziv od trenera golmana u Širokom Brijegu:” Za dva dana idemo u Ilok, čekaj nas na Mostarskom.”
‍
‍

Vrlo brzo sam saznao da dva tjedna bez treninga i utakmica na velikom terenu zna utjecati na formu i samopouzdanje kod 16-ogodišnjeg golmana. Na turniru u Iloku smo izgubili na penale u finalu, i to je bio kraj moje karijere u Širokom.
U 18-oj godini odlazim u Njemačku, u klub koji se takmiči u 9.Ligi Njemačke.
Prvi put u životu imam redovne golmanske treninge!!! I da, tu se pojavljuju bolovi u leđima, pio sam po dvije tablete za bolove samo da izdržim trening.
U to vrijeme sam saznao važnost snage i kondicije na društvenim mrežama.
I moja upornost se pokazala u svom punom sjaju, u samo 2 godine, iz 9.Lige u Njemačkoj sam prešao u klub iz 2. Lige u Austriji(Blau-Weiss Linz)
Profesionalni nogomet. I bol.
‍
Fiziklane terapije su samo ublažile bol, nikada u potpunosti izliječile.
Tu sam se zadržao 2 godine, iako nikad nisam dobio profesionalni ugovor, postigao sam puno više nego što je bilo tko očekivao od mene. U to vrijeme smo dobili i Covid-19, tada sam prvi put u životu počeo razmišljati da možda i neću nikada dobiti profesionalni ugovor. I ljubav prema sportu me potakla da položim B i A Fitnesstrainer Licencu, i naknadno i Personal Trainer Licencu na OTL Akademie.
‍
A jesam li spomenuo bol u leđima?
‍
Sad sam trener, ali koga da ja treniram ako ni sam ne mogu trenirati od bolova?
Moje istraživanje me dovelo čak do Danske, obavio sam edukacije Human Performance i Human Prrformance 2.0 od MT Performance, gdje sam se upoznao sa ljudskim tijelom na nekom dubljem nivou i promijenio cijelokupan pogled na zdravlje.
‍
Kao šlag na tortu je bio Functional Movement Systems iz SAD-a, osnovan od Dr. Gray Cook i Dr. Lee Burton.
Kod njih sam položio FMS, SFMA, FCS, YBT i Functional Breathing Screen licence, i naravno nakon eksperimentiranja na sebi prije svega ostao mi je jedan datum u sjećanju:
15.09.2023- dan kada sam satima radio u pognutom položaju u polju, BEZ BOLOVA! Prvi put nakon 6 godina!
09.09.2023 sam se vratio u rodni kraj, a nastavak priče ćemo pisati zajedno.